POGLED KA EP 2012: Šon Embri (Sean Embree), selektor Srbije

846

Reprezentacija američkog fudbala Srbije učestvovaće na Evropskom prvenstvu “C kategorije”. Tom prilikom, naš tim će se nadmetati sa ekipama Švajcarske, Rusije, Belorusije i Holandije. Ako osvoji ovo prvenstvo, Srbija bi se sledeće godine u Italiji takmičila u B grupi i borila za nastup u “A grupi” šampionata Evrope. Šon Embri (Sean Embree), selektor reprezentacije američkog fudbala Srbije, vodiće srpski nacionalni tim na predstojećem prvenstvu. On još nije formirao tim, što će biti učinjeno posle trajauta, koji će se održati 25. i 26. avgusta u Kragujevcu, nakon kog će se znati svi članovi reprezentacije. On će biti potpuno otvorenog tipa, klubovi će slati svoje kandidate, koji će pokušati da se nametnu Embriju u široj konkurenciji.

Posle toga slede pripreme u banji Banji Vrujci, koje počinju 29. avgusta, a završavaju se 8. septembra. Udarni deo priprema će, osim svakodnevnih treninga (dva dnevno) i sastanaka, sadržati i dva dva skrimidža – prvi posle tri dana i drugi na kraju priprema. Zatim sledi ono glavno, a to je odlazak u Švajcarsku. Embri će konačan roster objaviti 10. septembra, koji će se sastojati iz 47 igrača i 8 alternativa. Dan kasnije kreće se u Švajcarsku, dok je povratak, nadamo se trijumfalan, u Srbiju planiran 18. septembra.

Obišli ste sve timove u Srbiji. Imate li u glavi već formiranu neku listu igrača koji bi činili tim?

– Svi timovi koje sam obisao igraju dobar fudbal i takmiče se na visokom nivou. Izabrao sam neke igrače, pričao sam sa njima i njihovim trenerima posle utakmice i pozvao ih na tryout. Imam tridesetak igrača koji bi trebalo da igraju, potrebno je četrdeset pet, a ja ću izabrati pedeset pet koji će biti uključeni u celokupnu priču. Zahtevaću maksimalnu disciplinu, jer ko god ne bude mogao da se prilagodi i zadovolji uslove, leteće iz tima. Biće to veliki pritisak za one koji na to možda nisu navikli – rekao je uvek nasmejani, ali na temu fudbala vrlo ozbiljni Embri.

Šta očekujete od trajauta u Kragujevcu?

– Stvarno ne znam šta da očekujem, jer je američki fudbal jedna od onih stvari gde često ili voliš igru ili si samo dobar u igri, a to su dve različite stvari. Mislim da je uvek lakše da treniraš nekoga ko voli da igra nego ko samo to zna. Kad neko voli da igra, uradiće sve što je potrebno. Međutim, kad zna samo da igra, igrač može biti vrlo tvrdoglav, a da pritom nije svestan koliko šteti ekipi. U Srbiji ljudi uglavnom rade po svom. Tako da, ne znam šta da očekujem. Pozivam sve igrače koji vole da igraju da dođu i probaju u Kragujevcu. Posle toga, znaću šta da očekujem. Sve ću moći da vam kažem posle trajauta.

Celokupnu javnost američkog fudbala u Srbiji zanima kako će nacionalni tim premostiti problem na poziciji kvoterbeka. Kako planirate to da rešite?

– Da, to je problem. Video sam da bolji timovi u Srbiji imaju američke kvoterbekove, pošto u Srbiji kvoterbekovi nisu dovoljno snažni, pa nemam u glavi nekoga ko bi to mogao biti. Imam tri potencijalna: dečko iz Čačka, Đorđe Avramović, zatim dečko koji je ranije igrao ovde, sada je u Dubaiju, Tasić Andrej, a tu je i jedan kvoterbek iz Novog Sada, plavokosi (Rastko Jokić), koji treba da ide na koledž u Ameriku. Tu je i trajaut, videćemo kako će se drugi momci pokazati.

Na pripreme idete u banju Vrujci u periodu od 28. avgusta do 8. septembra. Da li smatrate da je to vreme dovoljno za vremena?

– Ne. Nikad se nema dovoljno vremena. Svaki trener će to reći. Zvanično jeste dovoljno, ali treba se pripremiti za igru. Zatim i telo treba da se odmori. Vraćaju se naporne sezone, pa pripreme dva puta dnevno. Da li je to dovoljno? Ne. Ali dovoljno za nas da sastavimo napad, odbranu i naviknemo ih da igraju zajedno, da odemo na Evropsko prvenstvo i da pobedimo. Moj plan je da sve radim jednostavno. Sve što jednostavnije, ne želim da opterećujem igrače nekim drugim stvarima, želim samo da igraju što bolje i što brže mogu.

Dobra atmosfera u timu je preduslov vrhunskih ostvarenja. Kako do nje?

– Igrači koje sam zvao i sa čijim sam trenerima razgovarao, sve koje ću izabrati, moraju biti dobre naravi. Ne želim igrače koji će kočiti igru. Mi idemo tako kao tim i naporno ćemo raditi, ali će nam isto tako biti jako zabavno. Biće sjajna atmosfera, ubeđen sam, ali ćemo raditi više nego bilo koji drugi tim, jer idemo na takmičenje visokog nivoa.

Po vašem mišljenju, kakve šanse ima Srbija da pobedi ili bar ostvari neki zapažen rezultat?

– Da, Srbija definitivno može da pobedi. Ima potencijal i dobar tim. Imate momke koji trče brzo i imate momke kojii su veliki. Kombinacija to dvoje je veoma dobra. Drugi timovi u grupi to nemaju. Ali, takođe, ti timovi imaju novac i mogu da obezbede savršene uslove. Mislim da, dasmo bi stigli do tačke da pobeđujemo SAD, Kanadu i ostatak sveta, Srbija mora da ispuni druge uslove, ne samo da ima dobre igrače. Mora naći sjajne trenere. Meni je znenađujuće to koliko ste brzi. I devojke, čak, koje neke stvari koje mogu da odrade kao momci. Mnogo ste nadarena nacija, imate sjajne fizičke predispozicije. Nisam očekivao sve to pre nego što sam došao u Srbiju.

Da li ste analizirali druge timove i šta mislite o njima?

– Rusija je dobra, Švajcarska i Holandija takođe. Ma, svi su dobri. Ali niko nema tu kombinaciju kao mi. Rusija, iako ima jake igrače, oni ne trče brzo. Ista stvar je i sa Švajcarskom. Neće biti lako, ali uz ozbiljan rad, mislim da ćemo biti bolji od njih. Onako kako ja vidim moj tim u glavi, mislim da smo dobri i srećan sam zbog toga, ali ne i savršeni. Nemamo 3 dobra igrača za svaku poziciju, imamo po jednog i možda po dva na odbrambenim pozicijama. Najteže je nekoga naučiti da brzo trči, a dosta naših to zna. Ostalo ćemo uspeti da pokrijemo. Želim da se svi prilagode i da svi ostanu zdravi.

Kakvi su vaši dalji planovi u Srbiji?

– Naravno da želim da ostanem ovde, plan je da budem ovde sledeće 3 godine i želim da napredujemo. Ali, ne znam za dalje, ja nisam neko ko stoji u mesto. Samo bih da napredujem, da se krećem, da radim dosta, da pobeđujem. Reći ću vam šta sam primetio: svuda gde se okrenem, vidim decu koja drže loptu i igraju. U mojoj zemlji, sva deca sede u kući i igraju video igrice, gledaju tv. Mislim da je ovde dosta drugačije, na igralištima, u parku, svuda vidm loptu, svi igraju tenis, fudbal, rukomet. Problem je u tome što kod nas deca veoma rano počinju da igraju ovaj sport, ja sam počeo sa 7 godina, a momci koji igraju ovde su u timu od šesnaeste, sedamnaeste godine. Za poziciju kvoterbeka je potrebno na primer da igraš ceo život. I da budeš u toku, od malih noga u Americi pratimo na tv-u bar američki fudbal. Tako da moraju dosta da rade da bi napredovali i nadoknadili sve to. Mi smo u grupi C i treba da idemo tamo da se borimo, pobedimo i dodjemo do nivoa B, a zatim da dodjemo do grupe A.

Jeste li razmišljali da pozovete neke srpske igrače koji igraju u Americi, a koji imaju srpski pasoš?

– Da, pokušaću da dođem do tih igrača. Možda tako nađem nekog dobrog kvoterbeka. Sledeće nedelje idem kući, pa ću se pozabaviti time. U Čikagu postoji dobar kvoterbek kamp, a tamo ima dosta Srba. Ili u Arizoni. Mogu se raspitati po koledžima i kod trenera tamo – zaključio je Embri.

Embri je već oformio stručni štab. Njega će činiti Lens Krizin (ofanzivni koordinator), Džordž Šarčević (trener ofanzivne linije), Vilijem Goldenberg (ofanzivni asistent), Nemanja Novaković (ofanzivni asistent), Brendon Mekdauel (defanzivni asistent i asistent specijalnih timova), Bojan Kovačević (defanzivni asistent), Bojan Milić (defanzivni asistent), Nik Živković (asistent trenera specijalnih timova), Greg Miletić (defanzivni asistent) i Predrag Durlić Vujić (defanzivni asistent).

Pripremila: Sandra Planojević